No, dilema se može pojaviti i na drugi način: u kojem slučaju bolje zaštititi okoliš kada kupujemo umjetni ili pravi bor? Na to pitanje ćemo pokušati odgovoriti u nastavku. Ovaj problem je ispitala jedna kanadska konzultantska tvrtka, Ellipsos u studiji iz 2009. koristeći metodu procjene životnog ciklusa (Life-Cycle Assessment). Bit ovog procesa je da se utjecaj na okoliš određenog proizvoda ili usluge mjeri već od proizvodnje sirovina, zatim se prati sudbina proizvoda do kraja uporabe, odnosno do zbrinjavanja kao otpada. Metoda ispitivanja životnog ciklusa stoga uključuje ekstrakciju, proizvodnju sirovina, proizvodne procese, prijevoz i distribuciju (ponovnu uporabu) i na kraju recikliranje otpada ukoliko je to moguće.
U modelu iz studija utvrđena je visina stabala od 210 cm, koja se postavljaju u dekorativne svrhe u domovima u Montrealu tijekom blagdanskog razdoblja. Što se tiče „proizvodnje” pravi borovi su bili posječeni unutar 150 km od Montreala, dok su metodološki umjetni borovi napravljeni u Kini, a zatim prevezeni brodom i vlakom u Kanadu. U slučaju umjetnog bora očekivao se životni vijek od 6 godina (u Sjevernoj Americi se umjetni bor drži u prosjeku toliko). Radi bolje usporedivosti efekti drugih ukrasa i svjetla na drveću nisu uključeni u model.
Promatrajući rezultate, može se reći da umjetni bor za razliku od pravog bora pridonosi procesima klimatskih promjena i iscrpljivanja resursa tri puta više. S obzirom na učinke na ljudsko zdravlje, dvije vrste bora su uglavnom iste, međutim umjetni bor ima četiri puta bolje rezultate u kategoriji kvalitete ekosustava (pod tim podrazumijevamo kvalitetu prirodnog okoliša).
Ogromna je razlika u utjecaju na klimatske promjene. Pravi bor ispušta 39% manje ugljičnog dioksida od umjetnog bora, iako treba napomenuti da se umjetni bor može koristiti i više puta i budući da se značajan dio ugljičnog dioksida stvara tijekom proizvodnje, ukoliko dovoljno dugo koristimo umjetni bor, može se pokazati boljim rješenjem. Međutim, to znači dosta više vremena, oko 20 godina korištenja.
Kao što sam već istaknuo, razina emisije ugljičnog dioksida varira u različitim fazama životnog ciklusa razlicitih borova. Negativan utjecaj živog bora na okoliš proizlazi iz prijevoza od prodajnih mjesta do kuće, dok kod umjetnog bora dolazi iz proizvodnje. Proizvodnja čini 85% od ukupnih emisija životnog ciklusa, a prijevoz iz Kine u Montreal 8%. “Proizvodnja” i rast pravog bora ima negativne emisije jer koristi ugljični dioksid. Treba napomenuti da je u kalkulaciji u slučaju živog bora, pretpostavljeno 5 km putovanja do kuće, što dalje moramo dopremiti do svog doma, to više emisija ugljičnog dioksida možemo pripisati pravom boru. Problem se javlja onda kada se pravi bor baci (godišnje): polovica se odlaže na deponiju za smeće, a samo druga polovica reciklira. U zadnjem slučaju odbačeni borovi se prerađuju u sječku, koja ima široku industrijsku uporabu.
Izrazit ćemo i u brojkama o koliko ugljičnog dioksida se radi u procesima o kojima se raspravlja: Ukupna količina ugljičnog dioksida koja se emitira tijekom cijelog životnog ciklusa pravog bora je 3,1 kg, a kada je riječ o umjetnom boru, možemo govoriti o 8,1 kg emisije CO2 u jednogodišnjem razdoblju. Za usporedbu, prosječne emisije CO2 novoregistriranih automobila u Europskoj Uniji 2018. godine bile su oko 120 g/km, prema prošlogodišnjem članku Világgazdaság. To znači da je količina ugljičnog dioksida emitirana tijekom cijelog životnog ciklusa umjetnog bora (pretpostavljeno 6 godina) jednakovrijedna 402,5 kilometara vožnje automobilom. Stoga se emisijska vrijednost umjetnog bora može držati u ravnoteži korištenjem carpooling-a u relativno kratkom vremenskom razdoblju ili korištenjem drugih, ekološki prihvatljivijih prijevoznih sredstava.
Treba naglasiti da metoda ispitivanja punog životnog ciklusa o kojoj se govori ima nedostatke i ograničenja. Metoda ne uzima u obzir neke uvjete i/ili čimbenike, poput antierozivnog učinka zasađenih stabala, niti mogućnost oslobađanja dioksina iz umjetnog bora tijekom upotrebe i otpada (ako se spali). A pravi borovi zadržavaju različite količine ugljičnog dioksida ovisno o uvjetima okoliša (kvaliteta tla, broj sunčanih sati, oborina), a da ne spominjemo latentne učinke umjetne gnojidbe. U vezi s očuvanjem kvalitete ekosustava treba spomenuti sve veću potražnju za plodnim zemljama, iako se nasadi drveća obično mogu naći na područjima gdje poljoprivredna proizvodnja nije moguća. Na kraju nemojmo zaboraviti da su rezultati ovog studija za Montreal i mogu se razlikovati od zemlje do zemlje, na primjer zbog razlika u praksi gospodarenja otpadom i udaljenostima prijevoza.
Općenito se može reći, da glede iskorištavanja resursa i ublažavanja klimatskih promjena bolji je izbor kupiti pravi bor, dok je kupovina umjetnog bora bolji izbor ako gledamo kvalitetu ekosustava. Odaberemo li zadnje, koristeći 20 godina, možemo smanjiti negativni utjecaj na naš okoliš u odnosu na pravi bor. Vidljivo je da nema absolutnog pobjednika, a osim toga moramo primjetiti i to da druge aktivnosti, naprimjer vožnja automobilom opterećuje naš okoliš u puno većoj mjeri.